Propovijed: Konačno sam živ

U redu, prijatelji, ove sedmice ostavljamo iza sebe vatru opasnosti, pakla i suda i vraćamo se drugoj verziji onoga odakle smo počeli u ovom periodu Korizme: Bog je kao vatra, i to je zapravo dobra vijest za naše živote.

Ako pomislimo na vatrenu osobu, možemo pomisliti na posebno strastvenu osobu, ili ljutitu, punu ljubavi, žestoku ili intenzivnu osobu. Ali to sigurno nije neko ko mjesečari kroz život.

Zapitajmo se ove sedmice kako bi mogla izgledati naša verzija života koji je najpotpunije živ. Možda život koji gori od strasti ili ispunjen energijom ljepote i dobrote. Bog koji je poput vatre ne želi nas spaliti ili učiniti manjim, tvrđim ili uplašenijim. Isus je rekao da je došao da bismo imali život u izobilju. Pitam se kako izgleda život u izobilju za sve nas, život koji je veći bez oduzimanja prostora od nekog drugog, život koji je slobodan, a istovremeno fokusiran, život u kojem naša jedinstveno najljubavnija ja sjaje jarko poput zvijezda.

Možete li nešto pokušati sa mnom?

Razmislite o nekome koga poznajete ili koga poznajete lično, a ko se čini potpuno živim. Život koji blista energijom, ljepotom, dobrotom.

Ko vam pada na pamet?

Kakvi su?

Ako znate, kako su stigli tamo?

Ljudi na koje mislim nisu heroji, nisu savršeni, ako tako nešto postoji. Oni su ljudi, ali su savršeno divni ljudi.

Mislim na jednog monaha kojeg poznajem. Živi život vezan mnogim ograničenjima - zavjetima siromaštva i čednosti. Također je blistavo prisutan, ljubazan i pronicljiv. Smije se, osmjehuje i lako plače. Dobro sluša, žestoko i ljubazno govori istinu. Ohrabruje ljude na načine koji nas uzdižu i osnažuju. Fokusiran život, ograničen, ali i velik, slobodan, tako dobar.

Mislim na učiteljicu u javnoj školi koju poznajem, koja, kao i većina učitelja, prolazi kroz svoje dane ispunjene nepredvidivo haotičnim i neurednim ljudima, situacijama i birokratijom. Ona postavlja zaista duboka pitanja. Ona podstiče mlade intelektualce, održava svoj hobi sviranja bubnjeva u pank rok bendu, prolazeći kroz užurbane sezone podučavanja i roditeljstva. I dan za danom, nudi strast, prisustvo i milost svojoj zajednici. Mladi ljudi uče pravdu i oprost, pažljivo razmišljanje i pažnju prema detaljima, veću nadu u sebe i svoj svijet kroz svoje odnose s njom. To je tako lijepo. Njen život je lijep.

Razmišljam o pričama koje znam o starijim osobama koje svakodnevno posjećuju svoje supružnike, čak i kada se njihovi partneri više ne sjećaju njihovih imena. Njihova vjerna prisutnost, njihova istrajnost u ljubavi drži njih i njihove supružnike na površini u onome što bi inače moglo biti razdoblje očaja. Ostali se divimo njihovoj milosti dok saznajemo više o tome kako ljubav izgleda.

Prijatelji, kako izgleda vaš život kada gori? Ko ste vi, u plamenu?

Rečeno je da mnogi od nas provode dovoljno vremena razmišljajući o sebi kao potomcima, ali premalo vremena smatrajući sebe precima.

Iz praha dolazimo i u prah odlazimo. Ograničeni smo našom genetikom, našim okolnostima, svim mjestima – dobrim i lošim – odakle dolazimo. I ograničeni smo kratkoćom naših smrtnih života. Mi smo zemlja, a ne vatra. Ipak, možda se ne pitamo dovoljno o punim mogućnostima naših života kada nas najviše inspiriše i zapali živi, ​​životvorni Bog.

Možda se čak i u nama stvaraju zapanjujuće priče o precima.

Kako izgledaju naši životi kada su u plamenu? Ko smo mi, u plamenu?

Poslušajte riječi dobre vijesti Isusove. Ovo je čudna i divna priča, nazvana preobraženje, iz evanđelja po Luki.

Luka 9:28-36

28 Otprilike osam dana nakon što je Isus to rekao, uze Petra, Ivana i Jakova i pope se na goru da se moli.

29 Dok se molio, izgled njegovog lica se promijeni i odjeća mu se zasja bijela poput munje.

30 Dva čovjeka, Mojsije i Ilija, razgovarahu s njim.

31 Bili su odjeveni u nebeski sjaj i govorili su o Isusovom odlasku, koji će ostvariti u Jeruzalemu.

32 Petar i oni koji su bili s njim bili su gotovo obuzeti snom, ali su uspjeli ostati budni i vidjeli su njegovu slavu, kao i dvojica ljudi s njim.

33 Dok su dvojica ljudi htjela otići od Isusa, Petar mu reče: "Učitelju, dobro je što smo ovdje. Trebamo sagraditi tri hrama: jedan tebi, jedan Mojsiju i jedan Iliji" - ali nije znao šta govori.

34 Petar je još govorio kada ih je oblak zasjenio. Dok su ušli u oblak, bili su obuzeti strahopoštovanjem.

35 Tada se iz oblaka začuo glas: "Ovo je Sin moj, izabrani moj. Slušajte ga!"

36 Dok je glas govorio, Isus je ostao sam. Bili su nijemi i u to vrijeme nikome nisu rekli šta su vidjeli.

Ne znam kakva je vaša reakcija na ovo, prijatelji, ili na to što ste to ponovo čuli. Kakva čudna priča. Tako čudno i divno. Nije ni čudo što su svi bez riječi. Šta kažete?

Nemam pojma šta se dogodilo na toj planini.




​Propovijed: Vješt sam u tome da uvijek padnem

„Gospod upravlja koracima dobrog čovjeka i On uživa u putu njegovom. Ako i padne, neće se sasvim srušiti; jer ga Gospod podupire rukom svojom“ (Psalam 37:23-24 NKJV).
Želio sam donijeti poruku koja bi nas ohrabrila dok završavamo jednu godinu i pripremamo se za ulazak u drugu. Moje misli su bile privučene ovim Davidovim riječima u Psalmu 37. Zapravo, otkrio sam da ih koristim da ohrabrim nekoliko ljudi koji su prolazili kroz teška vremena i mislio sam da će istina u ovom tekstu pomoći svima nama.
Jedna posebna riječ u našem tekstu mi je u sjećanju. To je riječ „iako“ koja stoji na početku 24. stiha: „Iako padne.“ Neki prijevodi kažu: „Kada padne.“ Imajte na umu da ne kaže: „Ako padne.“ Postoji velika razlika između „kada“ i „ako“. Potonje označava vjerovatnoću; prvo označava sigurnost. David je razumio da svi vjernici na kraju padnu. Spotičemo se, gubimo put, mučimo se, a ponekad se spotaknemo i padnemo na svom putu. Niko nije izuzet. Svi padnemo prije ili kasnije. Ono što se dogodi kada padnemo čini svu razliku.
Pouku ovog teksta možemo sažeti u dvije jednostavne izjave:
I. Bog određuje svaki naš korak - dobar i loš, sretan i tužan, pozitivan i negativan.
Glagol "naredio" je vrlo snažan u originalnom hebrejskom. Znači uspostaviti nešto tako da ima čvrst temelj. Izreke 16:9 nam kažu da "čovjek u srcu smišlja svoj put, ali Gospod određuje njegove korake." Ista ideja kao i naš tekst. Većina nas zna da Bog "upravlja" našim koracima (Izreke 3:6). Ali ovaj glagol je još jači. Bog ne samo da "upravlja" našim koracima, on i "određuje" ili "naređuje" ili "određuje" naše korake. To uključuje naše izlaske i ulaske, ležanje i ustajanje, buđenje i spavanje, kupovinu i prodaju, razgovor i slušanje, hodanje i vožnju. Budući da je on Bog, s njim nema nesreća. Božjem djetetu se ništa ne događa srećom, slučajnošću ili sudbinom. Nijedna okolnost - dobra ili loša - ne može nas zadesiti osim ako Bog nije odredio svoju namjeru za nas.
Svi se pitamo šta će donijeti nova godina. Šta će se dogoditi 2026. godine? Hoće li to biti dobra ili loša godina za nas lično? Pažljivo sam istraživao to pitanje i znam odgovor: Sljedeća godina će biti vrlo slična ovoj. U nekim aspektima, bit će sve kao i obično. Imat ćete dobre i loše dane. Imat ćete neke pobjede i neke poraze. Bit ćete bolesni neko vrijeme, a većinu vremena zdravi. Neke od vaših molitvi će biti uslišene; neke neće biti uslišene. Neki od vaših snova će se ostvariti; neki će se razbiti o stijene surove stvarnosti. Neki od vaših planova će se ostvariti; drugi će ostati nedovršeni. Otkrit ćete da će neki od vaših prijatelja biti tu kada vam budu potrebni. Drugi će vas iznevjeriti kada vam budu najpotrebniji. U mnogim aspektima, život će biti isti sljedeće godine jer se svi suočavamo s istim stalnim izazovima u našem hodu s Gospodinom. Ali znajte ovo: Vaše korake u narednoj godini "upravlja" Gospodin. On je zadužen za detalje vašeg života.
II. Bog obećava da kada padnemo, nećemo biti potpuno uništeni.
Neke verzije kažu: "Iako se spotakne, neće pasti." Zamislite stazu koja se vijuga kroz gustu šumu. Dok hodočasnik hoda naprijed, ne vidi stijenu zakopanu odmah ispod površine, pa se spotakne i pada na zemlju. Ili se spotakne o korijen ili ne vidi iznenadni udubljenje na stazi. Kada je staza uska i krivudava, teško je ponekad ne pasti. Život je takav. Svi se spotičemo na mnogo načina. Riječ prevedena kao "potpuno uništen" znači biti bačen naglavačke u duboku jamu. To se dešava kada stojite na Velikom kanjonu i virite preko ivice, gledajući dolje 900 metara, kada vas neko gurne s leđa. Kada konačno dotaknete dno, nećete se otresti prašine i nastavit ćete dalje. Bili ste "potpuno uništeni". Bog obećava da se to neće dogoditi vama i meni. Iako se sljedeće godine možemo suočiti s očajnim, životno promjenjivim okolnostima, Bog neće dozvoliti da budemo potpuno uništeni. Ništa se ne može dogoditi što će prekinuti naš odnos s njim.
Razlog je jasan. On nas podržava svojom moćnom rukom. Zamislite oca koji hoda sa svojim malim sinom pored sebe. Postoje dva načina na koja se otac i sin mogu držati za ruke. Dječak može pružiti svoju malu ruku da uhvati očevu ogromnu ruku. To funkcionira sve dok se dijete ne spotakne i bude prisiljeno pustiti očevu ruku. Ali ako otac stavi svoju ogromnu ruku oko sićušne ruke svog sina, dječak je siguran bez obzira na to šta se dogodi jer ga očeva ruka drži. Može se spotaknuti, ali očeva ruka ga "podupire".
Imajte na umu da „pad“ može biti pad u nevolju, nesreću ili katastrofu ili može biti pad u ozbiljan moralni grijeh.